Carl Orff: Carmina Burana  - Ulaznice

Carmina Burana (Latinski "Pjesme iz Beuerna" - Beuern je kraći oblik za Benediktbeuern) je ime dano rukopisu od 254 pjesme i dramskih tekstova koji potječu uglavnom iz 11. ili 12. st., iako ima onih koji potječu i iz 13. st. Sadržaj tih pjesama uglavnom su bestidnog karaktera, bez osobita poštovanja i satiričkog sadržaja. Tekstovi su napisani prvenstveno srednjovjekovnim latinskim, dok nekolicinu tekstova krasi srednjo-visoki njemački. Usto, nešto pjesama ispisano je staro-francuskim ili provansalskim te makaronskim, odnosno mješavinom latinskog i njemačkog ili pučkim francuskim.

Tekstove su napisali studenti i kler kada je latinski idiom činio lingua francu uzduž Italije i zapadne Europe za putujuće studente, znanstvenike, sveučilišta te teologe. Većinu pjesama izgleda da su napisali Golijardi, kler (uglavnom studenti) koji su napadali i u šaljivom tonu kritizirali katoličku Crkvu. Kolekcija sadrži radove brojnih pjesnika, uključujući Petra od Bloisa, Waltera od Châtillona i anonimnog pjesnika, kojega nazivamo Arhipoetom.

Zajedno s Carmina Cantabrigiensiom, Carmina Burana je najvažnija kolekcija vagabundskog pjesništva i najvažnija zbirka pjesništva koju su napisali Golijardi.

Rukopis reflektira jedan "internacionalni" europski pokret obzirom da autori pjesama potječu iz Okcitanije, Francuske, Engleske, Škotske, Aragona, Kastilje i Svetog Rimskog Carstva.

Općenito uzevši, radovi sadržani u Carmini Burani mogu se okvirno podijeliti na čeiri grupe prema tematskom sadržaju:

1. 55 pjesama na temu morala i sprdnje (CB 1-55)

2. 131 ljubavna pjesma (CB 56-186)

3. 40 pjesama za društvo uz čašicu i igranje (CB 187-226)

4. dva poduža duhovna teatralna komada (CB 227 i 228)

Gotovo ništa nije nam poznato o autorima Carmine Burane. Samo se nekolicina pjesama sa relativnom sigurnošću mogu pripisati određenim autorima, kao što su Hugh Primas od Orléansa († o.1160.), Arhipoeta († o.1165.), Walter od Châtillona († o.1201.) i Breton Petrus od Bloisa (†1201.). K tomu, pridodani folio sadrži njemačke strofe koje spominju specifične autore, čime postaje moguće dodatno odgonetavanje nekolicine autora: minesinger Dietmar od Aista († o.1170.), Heinrich od Morungena († o.1222.), Waltera von der Vogelweidea († o. 1228.) i Niedhart († o.1240.). Zanimljivo je istaknuti da mnoge pjesme inspiraciju pronalaze u radovima klasičnih autora poput Ovidija, Horacija, Juvenala i Ausoniusa. Na taj način autori Carmine Burane demonstriraju veliko poznavanje drevne mitologije, koju koriste kako bi obogatili svoje radove kroz metonimiju i alegorične reference. Usto, koriste i opise i scene iz Biblije.

Dvadeset četiri pjesme iz Carmine Burane 1936. uglazbljuje njemački skladatelj Carl Orff. Njegova kompozicija ubrzo postaje vrlo popularna i temeljni komad klasičnog repertoara. Otvarajuća i zatvarajuća pjesma, O Fortuna, koristi se u mnogim filmovima.