Gradska sportska dvorana Varaždin (Arena)

Kao ‘leitmotiv’ autorima je poslužilo ono što su zatekli na samom licu mjesta – komad šume je ‘oslobođen’, kako bi se omogućila izgradnja novoga. To su nazvali ‘čistinom’ – ili na njemačkom ‘Lichtung’. U germanskoj mitologiji se radi o gotovo mi(s)tičnom mjestu, mjestu susreta, što ljudi, što sunčevih zraka s tlom, što jutarnje magle i rose koja ostaje kada se magla povuče … ‘Lichtung’ znači isto nešto kao ‘osvijetljeni dio’, mračna šuma se otvara i bude osvijetljena, mjesto gdje ona mijenja karakter, i gdje se dopuštaju druge aktivnosti. (Dichter in der Lichtung).

Ovo navodimo kako bi, prije svega, objasnili pojam postavljanja dvorane s izrazito urbanim funkcijama u, za sada, još neurbanizirani okoliš. Dodatni, gotovo metafizički element je i kontakt s rijekom, odnosno dravskim jezerom. Ona je prisutna, ali posredno. Na kontaktu čistine na rijeci često se misli i na naseobine uz rijeku, na stupovima, odnosno, stambena platforma je izdignuta iznad nivoa plavljenja, kako bi stanovnici bili na suhom. Na predmetnoj lokaciji nije bilo moguće izvesti takav objekt, stoga su autori uveli ova dva elementa – šumu i rijeku – kao elemente poveznice u koncept pristupa rješavanja problematike gradske dvorane. Dodatan paradoks pred koji su arhitekti bili postavljeni jest dikcija ‘gradska’ dvorana.

Po programu se radi o izrazito urbanim kvalitetama. Predmetna dvorana služi kao urbani generator novom dijelu uz industrijsku zonu, međutim u gotovo netaknutoj šumi, koja će to ostati i u kasnijoj eksploataciji. Predviđa se kako će kasnije korištenje dvorane uvelike ovisiti i o tome kako će Varaždinci prihvatiti dvoranu kao dio grada. I sam raspis natječaja dao je težište na višestruko korištenje dvorane, kako bi to mjesto oživjelo kao gradsko. Uz sam objekt projektanti su postavili i druge urbane elemente kojima će stanovnici moći služiti u slobodno vrijeme.

Sam objekt dvorane je koncipiran na sličan način – tako da se omogući vizualni kontakt sa prirodom, i da se dodatno naglasi ta spona između rijeke i šume. Komercijalni sadržaji su postavljeni usporedno sa šetnicom — ali i tokom rijeke ili smjerom nasipa ili kanala. Postavljeni su rahlo kako bi bio omogućen pogled iz unutarnjeg halla koji je također postavljen po cijeloj širini, usporedo sa vanjskom šetnicom. U lameli komercijalnog programa predviđene su i vertikalne komunikacije prema sadržajima na katu, tj. VIP salonu, dvorani za press konferencija i prostoriji za rad novinara. Dodatan element koji se uvodi je ophod oko dvorana, koje su postavljene okomito na ulazni hall. One služe ne samo za komunikaciju gledatelja do tribina, već se i u slobodno vrijeme mogu koristiti za razne druge aktivnosti, a ujedno su i svjetlosni propusnici za unutarnji volumen dvorane. Oblikovanje dvorane provedeno je po trodijelno po vertikali – baza, svjetlosni propusnik / glavna komunikacija, i ‘kapa’ dvorane. Baza je koncipirana kao betonska, prvi kat izveden od stakla, a gornji dio kompaktni zatvoren volumen s procjepima za svijetlo.

Tendencija je da se uvode svjetlije boje kako bi releks dnevnog svjetla i sunca mogao doprijeti i do dubljih slojeva šume, a dvorana na taj način bude budućeg urbanog tkiva. Element ophoda uveden i kao cezura velikog volumena, kako bi isti bio ‘čitljiv’ i iz vizure mjerila čovjeka. Stoga je jedino on i oblikovan tako da dopušta uvid u njedro dvorane.